Google preporuka

srijeda, 30. listopada 2013.

Oblici saradnje škole i porodice

Najčešći oblici kojima škola informiše roditelje, odnosno najčešći oblici putem kojih odjeljenski starješina kao predstavnik škole, sarađuje sa njima su:
  1. individualni kontakti
  2. saradnja sa grupom roditelja
  3. odjeljeski sastanci roditelja
  4. zajednički sastanci roditelj-učenik-nastavnik
  5. ostali oblici saradnje
    • pismene poruke roditeljima
    • predavanja za roditelje
    • upoznavanje roditelja sa školom
    • prisustvovanje školskim svečanostima
Svi ovi oblici saradnje imju za cilj međusobno informisanje roditelja i odjeljenskog starješine kao predstavnika škole.


Odnosi između roditelja i nastavnika u procesu saradnje

Karakteristika odnosa roditelja i nastavnika predstavljaju bitan element od koga direktno zavisi kvalitet, efikasnost i racionalnost saradnje.

Razlikujemo dva suprotna odnosa roditelja i nastavnika u procesu saradnje, a to su:
  1. roditelji i nastavnici nemaju ravnopravan položaj u procesu saradnje, nastavnici znaju više i bolje od roditelja koji svoju roditeljsku funkciju obavljaju bez iakakvog posebnog stručnog osposobljavanja.
  2. nastavnici i roditelji su ravnopravni učesnici u procesu saradnje, nastavnik nema povlašten položaj i komunikacija se zasniva na što objektivnijem sagledavanju potreba i mogućnosti učenika u komunikaciji, u procesu saradnje roditelji su aktivni učesnici.

Planiranje saradnje porodice i škole

Svaka škola prema svojim mogućnostima, obrazovnom nivou roditelja i vaspitno-obrazovnim problemima kojima se susreće planira oblike saradnje.
Postoji više oblika saradnje koji se prilikom planiranja mogu uzeti u obzir:
  1. individualni kontakti (posjete, dopisivanje)
  2. roditeljski sastanci
  3. opšte i pedagoško obrazovanje i usavršavanje (škole za roditelj, kursevi, seminari, tribine)
  4. organzacija značajnih akcija škole (radne akcije, svečanosti, priredbe, izložbe)
  5. savjetovališta
  6. biblioteka za roditelje
  7. učešće roditelja u ostalim vidovima života i rada škole

Metode u saradnji sa roditeljima


  • VERBALNE metode
    • izlaganje (predavanje, monolog)
    • razgovor
  • TEKST metoda
    • izvještaj
    • nalaz
    • analiza
    • odluka
  • metoda ILUSTRACIJE
  • metoda DEMONSTRACIJE

Saradnja porodice, škole i predškolske ustanove

Međusobna informisanost vaspitača i roditelja:
  • individualno informisanje
  • razgovor u vrtiću
  • razgovori u domu djeteta
  • pismeno informisanje
  • grupni razgovori
  • roditeljski sastanci
  • izložbe
  • priredbe i proslave
  • prikazivanje usmjerenih aktivnosti
Principi u saradnji sa porodicom:

  • poštovanje ličnosti roditelja
  • efikasnost korištenja vremena
  • princip korisnosti
  • korištenja iskustva roditelja
  • princip taktičnosti
  • princip uzrasne i obrazovne usmjerenosti

Psihodinamična porodica

Porodica je naziv za instituciju koja je stara koliko i sam ljudski rod. Ona je paradoksalna i nedokučiva pojava. Dobija mnoge odlike, svugdje je ista, a ipak nigdje nije ista.

Oblik porodične organizacije ni u kom slučaju nije statičan, nije stub društva već se mora prilagoditi prevladavajućim navikama i običajima i uspostaviti široke i praktične veze sa raznim vjerskim, društvenim i ekonomskim snagama. Iznutra, porodica mora da nađe kompromis između osnovne veze biološke, muškarca i žene, majke i djeteta.

Problemi porodičnog vaspitanja

Možemo razlikovati dvije vrste poremećenosti porodice, a to su:

  • PORODICA SA POREMEĆENIM ODNOSOSIM
    • alkoholizam
    • vlastita zapuštenost djece
    • maloljetnička delinkvencija
  • PORODICA SA POREMEĆENOM STRUKTUROM
    • porodica jednog roditelja sa djetetom (djecom)
    • porodice koje sačinjavaju djeca bez oba roditelja
    • bračni parovi bez djece

Principi porodičnog vaspitanja


  • Poštovanje dječije ličnosti
  • Princip potpune angažovanosti
  • Princip pozitivne orjentacije
  • Princip međusobnog povjerenja
  • Princip jedinstvenosti
  • Princip dosljednosti
  • Princip individualnog prilaženja

Metode, sredstva porodičnog vaspitanja

Porodica djeluje u društvu kao manja organizaciona jedinica i predstavlja posrednika između šire kulturne i društvene sredine s jedne strane i djeteta sa druge strane. Ona prenosi na dijete osnove kulture njegove šire društvene sredine, vaspitanja moralne navike, zahtjeva prilagođavanje životu u zajednici, pa time ostvaruje prvu socijalizaciju djeteta.

Metoda i sredstva socijalizacije u porodici su specifični i razlikuju se od vaspitnih sredstava u drugim institucijama, a to su:
  1. metoda ubjeđivanja
  2. metoda vježbanja i navikavanja
  3. metoda podsticanja
  4. metoda sprečavanja
Prethodna Sljedeća

Moralno vaspitanje djece u porodici

Moralno vaspitanje u porodici je izuzetno složen i dug proces formiranja moralne ličnosti. To je u isto vrijeme i stalna borba da pobjeđuje dobrota, humnizam i ljepota nad onim što se u čovjeku i društvu javlja kao zlo, prljavo i neljudsko.

Moralno vaspitanje u porodici se ostvaruje na taj način što djeca svjesno ili nesvjesno uče određeno ponašanje, kulturne ili moralne obrasce. Ti obrasci, ponašanje i odnosi djece prema drugima formira se od krajnje pozitivne (humanizam) do krajnje negativne (egoizam).

U tom sklopu dijete stiče osobine:
  • društvenost
  • odgovornost
  • poštenje
  • samosvijest
  • štedljivost

Vrste samostalnosti kod djece

Cilj svake porodice trebalo bi da bude formiranje emocionalno zrele ličnosti. U tome samostalnost igra veliku ulogu. Samostalnost kod djece ogleda se u mnoštvu aspekata, a to su:

  • lična nezavisnost u praktičnim sposobnostima
  • nezavisnost potrebna za snalaženje u okolini
  • nezavisnost u odnosu na vršnjake i odjeljenje kojem pripada
  • emocionalna nezavisnost
  • intelektualna nezavisnost
  • nezavisnost u stvaralačkom izražavanju.

Stavovi roditelja

Od stavova osobe zavisi kako će ona ocjeniti neku ideju, pojavu, da li će biti za ili protiv. Od stava zavisi neko mišljenje i akcija. Stavovi su dinamičke crte ličnosti, faktori ponašanja i značajne osobine ličnosti. Mogu biti pozitivni i negativni što znači da je osoba povoljno ili nepovoljno distancirana prema predmetu.

Na formiranje stavova utiču:
  • socijalne i grupne norme
  • lično iskustvo i znanje o pojavama
  • motivi i prajne karakteristike ličnosti
  • roditelji
Klasifikacija roditelja koji negativno djluju na razvoj ličnosti:
    1. nedosljedan stav roditelja
    2. suviše popustljiv stav 
    3. pretjerano strog stav
    4. pretherano zaštitnički stav
    5. hladan i nezainteresovan stav
    6. stav prezaposlenih roditelja
Stavovi roditelja s aspekta podjele vlasti su:
  • autoritarni stavovi
  • demokratični stavovi
Stavovi roditelja s aspekta ljubavi:
  • topao stav
  • hladan stav
Stavovi roditelja prema djetetu:
    • prebrižni roditelji
    • strogi roditelji
    • ambiciozni roditelji
    • prezaposleni roditelji
    • demokratski tip roditelja

Porodični identitet, stabilnost i slom

Koncepcije koje objašnjavaju dinamiku funkcionisanja porodice, uzrok, način i posljedice djelovanja u porodičnom životu. Ove koncepcije su:

    1. Psihološki identitet kojim su obuhvaćne težnje, očekivanja i određena gledišta
    2. Stabilnost ponašanja izražena kao:
      • kontinuitet identiteta u vremenu
      • kontrola konflikta
      • sposobnost i komplementarnost u novim odnosima uloga.
U porodičnom ili grupnom odnosu psihološki identitet obuhvata elemente spojenog psihičkog identiteta - Težnje, gledišta, očekivanja, akcije, strahovanja i probleme prilagođavanja koji zavise od uzajamnosti ispunjavanja uloga, članova porodice.
Psihološki identitet i stabilnost ponašanja moraju se razmotriti zajedno.

Stabilnost ponašanja je konačni proizvod kompleksnih, međusobno zavisnih procesa od kojih su najvažniji:
  • kontinuitet identiteta u vremenu
  • kontrola konflikta
  • sposobnost za primjenu
  • uzrast
  • ispunjavanje novih uloga u životu i 
  • dalji razvoj u komplementarnosti odnosno u porodičnim ulogama.


Odnosi u porodici

    1. Intergeneracijski odnosi
    2. Intrageneracijski odnosi
    3. Položaj žene u porodici i društvu
    4. Društvena uloga ličnosti

Determinante razvoja i ponašanja ličnosti

    • Socio-ekonomske prilike u porodici
    • obrazovni nivo roditelja
    • kulturne prilike roditelja
    • struktura porodice
    • ponašanje roditelja prema djeci
    • nivo aspiracije roditelja
    • statovi roditelja prema obrazovanju i sl.

ponedjeljak, 28. listopada 2013.

Faze u razvoju pordice

  • faza formiranja porodice - mladi bračni par bez  djece
  • novi roditelji bez djece ili roditelji sa djetetom do tri godine
  • porodica pretškolskog djeteta (3-6 god.)
  • porodica djeteta školskog uzrasta (6-12 god.)
  • porodica djeteta adolescenta (12-18 god)
  • porodica djeteta uzrasta  starijeg adolescenta (16-20 god), odnosno napuštanje porodice

Osnovne porodične varijable i razvoj ličnosti djeteta

  • životna pozadina (porijeklo roditelja)
  • sadašnja porodična situacija
  • sastav porodice
  • odnos između roditelja
  • lične karakteristike roditelja
  • stavovi roditelja upravljenim prema djeci
  • ostvareni oblici roditeljskog ponašanja
  • upravljenost djeteta prema roditelju, braći i sestrama
  • lične karakteristike djeteta
  • dijete van porodice

Promjene u savremenoj porodici

Evidentne su promjene u društvu i promjene u porodici, naročito u odnosima između roditelja i, roditelja i djece. Promjene su najvidljivije u reproduktivnoj i ekonomskoj funkciji porodice.
Porodica se transformiše na tri nivoa i to:

    • u odnosu prema društvu i društvenim situacijama
    • u interpersonalnim porodičnim odnosima
    • u položaju ličnosti u porodici
Osnovu vrijednosti savremene porodice čini težnja za socijalnom, emocijalnom, i ekonomskom sigurnošću, s tendencijom razvijanja i jačanja emocionalne sigurnosti i obogaćivanju emocionalnih odnosa sa roditeljima.


Funkcija savremene porodice

  • REPRODUKTIVNA
    • dezintegracija
    • dezorganizacija
  • EKONOMSKA
  • EMOTIVNA
  • ZAŠTITNA
    • biološka, prirodna zaštita
    • moralna zaštita
    • pravna saštita
    • ekonomska zaštita
  • VASPITNA I OBRAZOVNA
  • ZABAVE I RAZONODE

Određenje pojma savremena porodica

Savremena porodica ima u sociološkoj literaturi više naziva: radničko - službenička, mala porodica, individualna, prosta, inokosna, biološka, nuklearna, supružnička, bračna, industrijska i dr.

Najpoznatija obilježja savremene porodice sa:
  • ekonomskog stanovišta
  • istorijskog, sociološkog stanovišta
  • pravnog stanovišta
  • socijalno - političkog stanovišta

Tipovi porodice

    1. Primitivna društva i tipovi porodice
    2. Drevne civilizacije i porodice
    3. Savremena civilizacija i tipovi porodice
Klasifikacija istorijskih tipova porodice:
    • Rodovski tip porodice
    • Patrijahalni tip porodice
    • Egalitarni tip porodice

Sistematski pristup proučavanju porodice

Sistemski pristup je omogućio sagledavanje konteksta, sistema u koji je svaki pojedinačni fenomen uključen, kao i onih osobina pojedinačnog koje su direktne njegovom pozicijom u sistemu.

Porodica kao cjelina i njeni članovi kao dijelovi te cjeline mogu biti ispravno posmatrani i objašnjeni samo u terminima odnosa koji postoje između članova, jer porodica funkcioniše uz pomoć utvrđenih načina ponašanja, kojima je određeno ko, kako, kada, s kim može imati veze. Zadatak ovih obrazaca ponašanja je da učvršćuje porodični sistem.

Unutar porodice kao sistema postoje tri osnovna subsistema:
  1. SUPRUŽNIČKI - sačinjen od dvoje odraslih suprotnog pola, koji žele da formiraju porodicu
  2. RODITELJSKI - nastaje rođenjem prvog djeteta
  3. SIBLING - čine ga djeca (braća, sestre)
Svaki pojedinac pripada različitim subsistemima u kojimaima različite sisteme uticaja i gdje uči različite vještine. Tako dijete mora da se ponaša kao sin ili ćerka, dok se njihov otac ponaša kao otac.
Za dobro funkcionisanje porodice jednako je važno da granice između subsitema budu jasno determinisane.


Teorijski pristup o proučavanju porodice

  • ISTORIJSKO - INSTITUCIONALNI PRISTUP
    • Evoluciona teorija
    • institucionalni pristup
  • STRUKTURNO - FUNKCIONALNI PRISTUP
  • INTERAKCIONO - SIMBOLIČKI PRISTUP
  • MARKSISTIČKI PRISTUP

petak, 25. listopada 2013.

Teorije i teorijski pristup o porodici

  • TRADICIONALISTIČKA TEORIJA
Vremenski je najstarija, a zastupa shvatanje o patrijahalnom ustrojstvu porodice. Osnovna jedinica društva nije pojedinac, već porodica. Žena je oduvijek bila inferiorni pol. 
Osnove porodice predstavljaju:
    • potčinjenost žene
    • nerazriješenost braka i monogamije
    • muž bdi nad ženom, a žena bdi nad vaspitanjem djece
  • IDEALISTIČKA TEORIJA
Novijeg je datuma. Predstavnici su Dirkem i Koler, priznaju evoluciju porodice. Negiraju postojanje promiskuiteta i grupnog braka, tako da razlikuju sljedeće etape u razvitku porodice:
    • totemski klan
    • materinska porodica
    • agnatska nedjeljiva porodica
Ova teorija nosi naziv idealistička zbog insistiranja na idejnoj i moralnoj etapi evolucije
  • UTOPISTIČKA TEORIJA
Nastoji da dokaže da društveno-ekonomske, a naročito moralne osnove porodic u društvu ne odgovaraju društvenim i prirodnim zakonima. Vrijednost ove teorije je u pokušaju da se opovrgne tradicionalno shvatanje o patrijahalnoj porodici kao vječnoj i nepromjenjivoj ustanovi civilizacije.
  • ANARHISTIČKE I INDIVIDUALISTIČKE TEORIJE
Predstavnici ovih teorija kritikuju porodicu klasnog društva, brak iz interesa itd. Ustaju protiv brakova bez ljubavi, protiv polne korupcije. Oni su za slobodu ljubavi ali ne i za ukidanje braka, već za njegovo reformisanje, za ukidanje prinudnog braka, za uspostavljanje vanbračne slobobodne ljubavi. Problem ljubavi sveli su samo na polno pitanje.
  • MATERIJALISTIČKA (evolucionistička) TEORIJA
Polazi od naučnih osnova u objašnjenju razvitka i porodice. U društvenoj proizvodnji svoga života, ljudi stupaju u određene, nužne odnose nezavisno od njihove volje. Ne određuje svijest ljudi njihovo biće, već obrnuto, njihovo društveno biće određuje njihovu svijest.



Makerenko o porodičnom vaspitanju

Izlaže strukturu porodice kao vaspitnog kolektiva i opšte uslove porodičnog vaspitanja. Svaka porodica se odlikuje specifičnošću života i životnih uslova, ona samostalno rješava mnoge pedagoške zadatke koristeći se sistemom opštih principa našeg života. Vaspitanje ne smije da se zatvara i ostvaruje samo u porodici, jer na taj način nema usklađivanja ličnih i društvenih potreba. 

Ističe da postoji više vrsta lažnog autoriteta, a to su:
  • ugnjetavanje
  • rastojanje
  • uobraženost
  • rezonovanje
  • ljubav
  • dobrota
  • prijateljstvo
  • podmićivanje

Filozofska shvatanja o porodici

  • ARISTOTEL I PLATON
U skladu sa svojim filozofskim shvatanjem i opredjeljenjima smatrali su da je vaspitanje djece stvar države. Mladenci (muž i žena) vode računa da državi daju što bolju i ljepšu djecu. Pažnja je posvećena sklapanju braka na osnovama na kojima bi se on trebao zasnivati, pripremanju i upućivanju mladih u porodični život, odnosno za stvaranje uslova za zdrave oednose u bračnoj zajednici ali i značaju rađanja djece u braku.
  • KVANTILIJAN
Zalaže se za javno školsko vaspitanje, kritikuje roditelje i njihovo vaspitanje zbog njihove bolećljivosti. Svi porodi i negativnosti kod djece su djelo porodice, a ne škole.
  • SREDNJI VIJEK (TOMA AKVINSKI)
Sve veći uticaj religije, brak je akt vjerskog karaktera. Patrijahalna porodica pod zaštitom muškarca. Toma Akvinski ima negativni stav prema ženi pa ostiče: "Žena je korov koji brzo raste, ona je nesavršen čovjek. homo imperfectus, čije tijelo samo dolazi do potpunog razvitka što je manje vrijednosti i što se priroda manje sa njim zanima.".
  • RENESANSNI SOCIJALISTI - UTOPISTI
Tomas Mor, patrijahalna porodica zasnovana na poslušnosti žene i djece odnosno mlađih starijima.
Tomazo Kampanela, o braku i porodici i ravnopravnosti polova
  • XVII i XVIII VIJEK
J.Amos Komenski - porodično vaspitanje djece po polasku u školu: umjetnost, čistoća, pažljivost, pravednost, poslušnost prema starijima, navikavanje na rad, strpljivost, vladanje sobom, istinoljubivost, pristojnost u ponašanju i dr.

Džon Lok - dijete je tabula raza (prazna ploča)! Potencirao je vaspitanje kao faktor razvoja ličnosti i u to vaspitanje ima veliko povjerenje. Primjenom konkretnih mjera i ličnim primjerom, a ne vaspitanje pomoću moralnih principa, pravila i propisa koja djeca ne prihvataju i brzo ih zaboravljaju. Najviše uticajaima društvo u kojem se djeca kreću. Sa društvom biti prijatelj, slušati i pobagati mu.

Ž.Žak Ruso - Ističe: "Tebi se obraćam nežna i brižna majko, koja si se znala udaljiti od druga i zaštiti mlađeno dijete od bure ljudskih mnjnja!", "Njeguj i zalijevaj mladu biljku pre nego ugine, njeni će plodovi jednoga dana biti tvoja naslada.".

J.H.Pestalocij - porodica daje djetetu pravu ljubav, kroz nju upoznaje društvo i stiče osnovno vaspitanje pa i pravilan stav prema čovjeku. Ističe: "Nasilje domaćeg života je prijatno nasilje, njegov jaram uistinu je sladak jaram ljubavi i njegovo breme je lakše... zato i pritisak koji on vrši oblikuje i ne boli!".


Porodica u prvobitnoj zajednici

Etape u razvitku porodice po Morganu i Engelu:

  • PROMISKUITET - predstavlja uvid u kasnije oblike porodične dimenzije. On se javio na nižem stupnju divljaštva. Nisu postojale stroge zabrane polnog opštenja između saradnika, pa ni najbližih.
  • GRUPNA PORODICA (brak) - predstavlja dalju etapu u razvitku porodice. Pojavu grupne porodice uslovili su biološki, društveni i ekonomski razlozi. Ona predstavalja stvaranje prvih porodičnih grupa u okviru kojih su vršeni polni odnosi. U ovom odnosu zabranjeni su odnosi između prirpadnika raznih generacija. U ovoj porodici vlada princip endogamije, tj. polni odnosi su dozvoljeni samo unutar ove grupe, a ne izvan nje, zatim princip egzogamije.
  • SINDIJAZMIČKA PORODICA - nastala je iz grupnog braka. Zabrana polnog opštenja između grupnih članova stvorila je ROD, KLAN ili GENS. Prvi rodovi počivali su na računanju srodstva po ženskoj liniji, materisnki klan. Grupni brak postepeno iščezava i zamjenjen je brakom parova. Sa prelaskom ljudi na zemljoradnju i stočarstvo sve više je rastao značaj muškaraca u društvu. Vremenom se promjenilo računanje srodstva- umjesto po majčinoj on se sada računa po očevoj liniji i tako nastaje očinska porodica ili patrijahalni klan. Nevjerstvo žene se surovo kažnjava.



srijeda, 9. listopada 2013.

Istorija razvoja shvatanja o porodici i njenoj ulozi u razvoju ličnosti

U okviru društveno ekonomskih formacija postojali su različiti tipovi porodica sa velikim brojem varijanti porodične organizacije i međusobnih odnosa između roditelja i djece, kao i stila vaspitnog ponašanja roditelja prema djeci.

nedjelja, 6. listopada 2013.

Tri tipa škole u prirodi

Postoje tri tipa škole u prirodi:
  1. Sve nastavne aktivnosti jednog razreda odvijaju se u prostoru sa internatskim smještajem učenika
  2. sve nastavne aktivnosti jednog razreda odvijaju se u prirodi s tim da se djeca dovode iz grada
  3. učenici dolaze jednu do dvije sedmice u internatsku školu


Praćenje i vrednovanje organizacije škole u prirodi

Praćenje i procjenjivanje organizacije i realizacije škole u prirodi obuhvata sve komponente ovog vida pedagoške djelatnosti, a to su:
    • pripremanje nastavnika, učenika, roditelja
    • realizacija nastavnih i aktivnosti u slobodnom vremenu
    • uslovi smještaja i ishrane učenika
    • uslovi mjesta i sredine, mjesta u kome se nalaze objekti škole u prirodi
    • aktivnosti učenika


Pripreme za organizaciju škole u prirodi

Pripreme za organizaciju škole u prirodi:
  • opšte organizacione pripreme u školi
  • priprema nastavnika
  • pripreme učenika i roditelja
  • organizacija putovanja

Pojam, cilj i zadaci škole u prirodi

Pojmovi škole u prirodi:
    • sunčana škola,
    • šumska škola, itd.

Cilj škole u prirodi je da se u povoljnim klimatskim uslovima i neposrednom dodiru sa prirodom, širem pedagoškom djelovanju utiče na poboljšavanje zdravlja, psihosocijalnog i fizičkog razvoja učenika i da se uspješnije ostvaruju vaspitno - obrazovni zadaci u cjelini.

Zadaci škole u prirodi:
    • poboljšanje zdravlja djece
    • higijenske navike
    • proširivanje i provjeravanje postojećih i sticanje novih znanja i iskustava u prirodi
    • razvijanje svijesti o potrebi zaštite, čuvanja i unapređivanja životne sredine
    • Samostalno sticanje znanja istraživanjem pojava i događanja u prirodi i rad ljudi
    • potrebe grupne saradnje

Uslovi rada škole u prirodi, prostorni i nastavno - tehnički uslovi:
    • poljske učionice
    • prostor za rad grupa
    • prostor za opremu, uređaje i ishranu učenika
    • prostor za zdravstvenu zaštitu
    • odgovarajuće spavaonice sa krevetima
    • prostor za pripremu i rad nastavnika

Sredinski uslovi za rad:
  • odgovarajuće površine za igru i sport, sa travnatim terenom, sa ljuljama, klackalicama, staze za bicikl
  • sportski tereni
  • površine za drugi koristan rad učenika - vrt, cvijetnjak itd.

Kadrovski uslovi rada:
  • razredni učitelj za nastavu i samostalni rad učenika i dio aktivnosti u slobodno vrijeme
  • koordinator za ukupnu organizaciju rada škole u prirodi
  • zdravstvenu službu.


Značaj i potreba organizacije škole u prirodi

Rezultati istraživanja ali i iskustva prosvjetnih radnika ukazuju na zdravstveno vaspitno - obrazovni značaj škole u prirodi. O zdravstvenom značaju i potrebi boravka djece na planinskom i čistom zraku, odnosno o potrebi organizacije škole u prirodi govore i istraživanja o kretanju tjelesne težine, krvne slike, posebno hemoglobina i eritrocita.

Smatra se da škola u prirodi poboljšava zdravlje i fizičke sposobnosti. Zbog svoje raznovrsnosti prirodna sredina sadrži brojne izvore i podsticaje za daljim saznanjem, budi radoznalost i razvija istraživački duh što doprinosi razvoju stvaralačkih sposobnosti, razvija socijalizaciju, samostalnost, navikavanje na kvalitetan život, efikasniju i lakšu obradu nastavnih sadržaja.


Razvoj škole u prirodi

Ideja o razvoju škole u prirodi  poznata je od davnih vremena, a posebno je naglašena u dijelima filozofa i humanista i pedagoških klasika.
Organizacija rada ovih škola treba da se zasniva na ličnom iskustvu učenika, koje oni stiču u procesima bavljenja praktičnim iskustvom.
U posljednje vrijeme ovaj oblik vaspitno - obrazovnog rada postao je praksa većine osnovnih škola, ne samo u razvijenim urbanim sredinama, već i u seoskim sredinama.
Istina, škole u prirodi se razlikuju po strukturi, a to zavisi od uslova objekta i sredine u kojoj se organizuje ovaj vid pedagoške djelatnosti, ali isto tako od toga kako škola i nastavnici shvataju značaj organizovanja škole u prirodi.


petak, 4. listopada 2013.

Oblici saradnje porodice i škole

Postoje brojni, do sada mnogo puta isprobavani i opšte prihvaćeni oblici saradnje porodice i škole koji se mogu sa manje ili više kritičnosi uzimati u obzir prilikom planiranja.

U stručnoj literaturi se najčešće navode sljedeći oblici:

  • individualni kontakti
  • roditeljski sastanci
  • opšte i pedagoško obrazovanje i usavršavanje
  • organizacija značajnih akcija škole
  • biblioteka za roditelje
  • učešće roditelja u ostalim vidovima života i rada škole
  • dan otvorenih vrata škole roditeljima


Osnovne metode i teškoće savjetodavnog razgovora u školi

Teoretičari i praktičari razlikuju tri osnovne metode savjetovanja:

  1. metoda direktnog savjetovanja
  2. metoda indirektnog savjetovanja
  3. metoda eklektičkog savjetovanja

U savjetodavnom razgovoru odvijaju se razne teškoće, to su:
  • žurba savjetodavca
  • savjetodavac bi htio sve odjednom da kaže
  • savjetodavac se plaši da njegov savjet ne bude prihvaćen
  • nepripremljenost savjetodavca na pravo mladih da u početku odbiju razgovor
  • sklonost savjetodavca da na pitanje sagovornika "šta da se radi", odgovori odmah direktno


Problemi koji se rješavaju savjetodavnim razgovorom

Postoje različite klasifikacije problema koji se predodređuju, ublažavajum rješavaju tokom savjetodavnog razgovora u školi, kao što su:

  • Zdravstveni
  • emocionalni
  • materijalni
  • organizacioni
  • problemi u porodici

U savjetodavnom razgovoru  u školi rješavaju se raznovrsni problemi kao što su:
  • problemi slike o sebi
  • lični i porodični problemi
  • emocionalni problemi
  • motivaciono-voljni problemi
  • materijalno-tehnički problemi
  • interpersonalni problemi
  • organizacioni, statusni i ostali problemi

Faze savjetodavnog razgovora

U nizu savjetodavnih razgovora u školi, mogu se uočiti sljedeće faze (globalne etape):

  1. Prirpemna faza
  2. Diskusija
  3. Savjetodavno djelovanje


Savjetodavni i vaspitni rad u školi

Pod savjetodavnim radom ili djelovanjem najčešće se podrazumijeva jedan ili više savjetodavnih razgovora sa sagovornikom, pojedincem-učenikom, ili sa grupom njih.. Takvim razgovorom se pomeže sagovorniku da što potpunije upozna svoje teškoće i probleme i da identifikuje njihove objektivne i subjektivne uzroke, da što samostalnije donese, realizuje odgovarajuće odluke i zaključke.

Četiri uslova uspješnosti savjetodavnog razgovora:
  1. Stručna i pedagoška osposobljenost voditelja razgogovra
  2. Spremnost sagovornika za razgovor
  3. Posebna prostorija za razgovor - ambijent i
  4. Vrijeme za razgovor

Karl Rodžers je isticao da uspješan savjetodavac treba da bude otvoren i da ima razvijene sljedeće sposobnosti:
  • sposobnost izzražavanja bezuslovno pozitivnog odnosa prema osobi koju savjetuje
  • sposobnost kongruencije
  • sposobnost empatije

Kada se savjetodavno komunicira samo sa jednim sagovornikom riječ je o INDIVIDUALNOM savjetovanju. Osnovni cilj takvog savjetovanja jeste da dođe u što većoj mjer samostalno do sopstvenih rješenja određenih problema, pitanja i teškoća.



Planiranje i programiranje rada u školi

U literaturi se često ne pravi značajna razlika između pojmova planiranja i programiranja u vaspotno - obrazovnom radu. Takve razlike se prave kada je riječ o nastavnom planu i programu.

Nastavni plan je školsi dokument u kome se propisuju vaspitno obrazovna područja (predmeti), odnosno predmet koji će se izučavati u ukupan godišnji i nedeljni fond časova predviđen za njihovu realizaciju. 

Nastavni plan služi za planiranje i programiranje nastavnog i drugog rada u školama i rada nastavnika. U nastavnim planovima se jasno preciziraju nastavni predmeti prema stepenu obaveznosti, odnos između teorijske i praktične nastave u okviru pojedinačnog nastavnog predmeta, praktična nastava, obavezne vannastavne i vanškolske aktivnosti i drugo.

Nastavni program je školski dokument kojim se određuje nastavni sadržaj pojedinih nastavnih predmeta.

Programiranje rada u školi ima tri osnovne funkcije:
  • informativnu
  • regulativnu
  • predikativnu


Vremenski aspekt organizacije rada u školi

Vremenski aspekt organizacije rada u školi reguliše se i planira:

  • zakonom o osnovnoj školi, srednjoj
  • nastavnim planom i programom za pojedine škole
  • statusom škole i 
  • pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji života i rada u školi

Za uspješan rad škole veoma je značajno da se blagovremeno i precizno utvrdi vrijeme odvijanja pojedinih vaspitno - obrazovnih i drugih aktivnosti u školi:
  • početak i završetak školske godine
  • raspusti
  • dnevni raspored aktivnosti
  • kvartalni, mjesečni, nedeljni i dnevni raspored odvijanja svih vidova nastavnog rada
  • organizovanja slobodnih učeničkih aktivnosti, ekskurzija, izleta

Kada je nužno, vremenski aspekt organizacije rada škole se može promijeniti o čemu se blagovremeno moraju upoznati odgovarajući subjekti rada u školi.



Kvalitetna škola

U SAD već djeluje nekoliko osnovnih i srednjih škola bez prisile i neuspjeha poznatih pod nazivom KVALITETNE ŠKOLE.

Vaspitno - obrazovni rad u kvalitetnoj školi znatno je različit od rada u uobičajenoj ili tradicionalnoj školi. U tradicionalnoj školi dominira autokratsko, "šefovsko", upravljanje nastavno - vaspitnim i drugim aktivnostima. RAda se često odvija uz prisilu.

Vaspitno - obrazovni rad u kvalitetnoj školi zasnovan je na teoriji kontrole i na realitetnoj pedagogiji. Prema teoriji kontrole u djelovanju uvijek se "ravnamo prema onome što u određenom trenutku želimo".

U kvalitetnoj školi rade uspješni voditelji. Oni se nikada ne služe prisilom, već pokušavaju da učenicima pruže informacije koje će ih navesti da učine ono što im se poželi, jer je to jednako korisno i za njih i za voditelje.

Osnovna postavka kontrole je da se sva ljudska bića rađaju sa pet osnovnih genetskih potreba:
  • PREŽIVLJAVANJE
  • LJUBAV
  • MOĆ
  • ZABAVA
  • SLOBODA

Realitetna tragedija je teorijska osnova rada u kvalitetnoj školi sa učenicima koji nemaju uspjeha u učenju i koji imaju različite smetnje i probleme u razvoju. To je postupak koji se temelji na shvatanju da pojedinci koji duže vrijeme ne uspjevaju da zadovolje svoje osnovne potrebe treba pomoći  ohrabrujući ga na aktivnosti kojima će prevladati postojeće smetnje da pada u depresiju.



Valdorfske škole

Prvu Valdorfsku školu osnovao je Rudolf Štajner, austrijiski filozof. Ta škola je osnovana za djecu radnika 1919. godine u Štutgartu uz finansijsku podršku Emila Molta, vlasnika fabrike cigareta Waldorf - Astorija, po čemu su ove škole dobile naziv.

Valdorfska škola obično ima dvoranu za euritmijske vježbe i za javne mjesečne i godišnje priredbe.

Za praktičnu nastavu koriste se i poljoprivredna gazdinstva, gdje učenici obavljaju sve poslove aktuelne za vrijeme njihovog boravka. Stručno osposobljen učiteljski kadar jedan je od ključnih preduslova pedagoškog djelovanja valdorfskih škola. Neki od njih su nakon državnog fakulteta studirali jednu do dvije godine valdorfsku pedagogiju.

U valdorfskoj školi nema klasičnog, brojčanog ocjenjivanja. Ocjenjivanje je opisno i u funkciji je daljeg unapređivanja učenja, rada i kreativnog ispoljavanja učenika.


četvrtak, 3. listopada 2013.

Alternativne škole

Među brojnim  konceptualno - organizacionim varijantama škole u svijetu, pažnju društvene i naučno prosvjetne javnosti naročito privlače modeli savremenih škola koje teže da po svojim teorijskim polazištima, organizaciji, sadržaju i načinima rada, budu alternativne u odnosu na državne, javne škole.


Ciljevi školskog vaspitanja i obrazovanja

Prema Rezoluciji "Evropska dimenzija u obrazovanju: obrazovna praksa i sadržaji programa", usvojenoj na stalnoj konferenciji Evropskih ministara prosvjete 1991. godine, ciljevi budućeg obrazovanja u Evropi treba da obezbjeđuje:
  1. Pripremu mladih koja ćeim omogućiti sticanje pozitivne i realističke slike o sebi, koju će realizovati u ličnim, društvenim i zajedničkim prilikama.
  2. Pripremu za život u demokratskom društvu, što uključuje prava, osnove slobode, dužnosti i odgovornosti građana u pružanju pomoći mladim ljudima pri uključivanju u javni život.
  3. Pripremu za rad koja trema omogućiti širok pogled na rad i uključi teorijski uvid u prirodu i oblike rada i radnog iskustva.
  4. Pripremu za kulturni život kako bi mladi ljudi mogli da nađu izvore za bogaćenje ličnosti i uključivanje u duhovno, kulturno, istorijsko, naučno naslijeđe i pripremu za život u multikulturnom društvu.


Školski sistem

U pedagoškoj literaturi i udžbenicima pedagogije pojam "školski sistem" se različto određuje. Školski sistem kao socijalni sistem u sebe uključuje čovjeka što za posljedicu ima trajno mijenjanje i razvijanje zbog čega taj sistem ne može nikada biti dovršen i ograničen, već ima neograničenu sposobnost razvoja.

Kada se govori o školskom sistemu radi pravilnijeg razumijevanja njegove suštine i karakteristika neophodno je najprije objasniti pojam "sistem". Prema nekima, sistem se određuje kao skup ili kompozicija elemenata čiji međusobni odnosi počivaju na određenim zakonima i principima.

Bez obzira kako se definiše, za sistem je karakteristično da sadrži komponente, organizaciju datih komponenti, da su međusobno povezane unutar sistema, da je sistem u određenom odnosu prema sredini, da postoji određen odnos prema sredini, da je svaki od elemenata osoben i sličan.

Osnovni činioci sistema vaspitanja su:
  • školski sistem
  • oblici sistematskog i društveno organizovanog vaspitno- obrazovnog rada
  • ostali činioci sistema vaspitanja kojima nije jedina i osnovna funkcija ostvarivanje vaspitnih zadataka.

srijeda, 2. listopada 2013.

Školska mreža

Školska mreža označava pojam koji se odnosi na teritorijalni raspored vaspitno obrazovnih ustanova, odnosno škola. Školskom mrežom utvrđuju se broj, vrste i tipovi škola, kapaciteti školskih objekata i školsko područje.

Školsko područje je društvenai teritorijalna cjelina u kojoj se ostvaruje, obuhvata učenik i/ili polaznik odgovarajućim nivoom obrazovanja.

Planiranje školske mreže se vrši na nacionalnom, regionalnom i lokalnom nivou.

Osnovne karakteristike školskog područja određuju:
  • demografske promjene
  • ostvareni obuhvat mladih školovanjem
  • raspoloživi kapaciteti školskog prostora
  • prirodni uslovi područja
  • društveno ekonomska razvijenostpodručja
  • karakter i veličina naselja
  • saobraćajne veze i dr.



Prve škole i faze razvoja škole

U prvoj polovini trećeg milenijuma pre naše ere Sumerci su osnovali škole u kojima su djeca na pločama od vlažne gline urezivala znakove klinastog pisma. Zvale su se EDUBE.

U starom egiptu pisalo se na voštanim pločama i papirusu. Koliko je bila cijenjena pismenost govori i podataka da je knjiga bila simbol tajnosti, božje poruke zbog čega su čuvane u riznicama manastira. Učenost u to vrijeme je imala magijsku moć pa su i pismeni ljudi bili izuzetno cijenjeni.

Prema starim izvorima, prve škole u Kini pojavile sus e tri hiljade godina prije nove ere. Nazvane su Sjan i Sjun.


Osnovne razvojne etape škole:
  • predinstitucionalni period
  • škole skriba
  • škole "3R"
  • sholastička škola
  • jačanje klasične srednje škole
  • realne srednje škole
  • politehnizacija školskog obrazovanja



Nastavnik

U savremenoj pedagoškoj literaturi ističe se da nastavnik savremene škole treba:

  • da ima široko i solidno opšte obrazovanje i opštu kulturu
  • dobro i temeljno poznaje disciplinu koju predaje, tj nastavni predmet
  • da poznaje psihološko - pedagoške i metodičke osnove vaspitanja, a posebno nastave na određenom uzrastu
  • da je ovladao neophodnim pedagoškim utemeljenjima, tj. da je praktično osposobljen i provjeren za neposredni rad u školi
  • da je izgradio potrebu i naviku permanentnog usavršavanja

Osobine nastavnika koje u većoj mjeri utiču na stvaranje klime u kojoj se odvija učenje i dovodi do promjena. To su:
    • suočavanje sa problemom
    • kongruentnost nastavnika
    • bezuslovna naklonost
    • prihvatiti učenika onakvog kakav jeste
    • doživljaj učenika



Učenici neprilagođenog ponašanja

Najčešći oblici neprilagođenog ponašanja su:

    • agresija
    • povučenost
    • asocijalno ponašanje

Povučeno ponašanje je najčešće posljedica djelovanja sljedećih uzroka sklonosti:
    • stidljivost i bojažljivost
    • reakcije na lišavanje pažnje, ljubavi, povjerenja i podrške
    • reakcije na odbacivanje ili nedovoljnu prihvaćenost roditelja, nastavnika
    • pokušaj bjegstva iz situacije koju doživljavaju kao nepodnošljivu
    • reakcija na prevelike zahtjeve nastavnika i roditelja
    • reakcije na neuspijeh u školi i drugim aktivnostima



Daroviti učenici

Daroviti učenici su učenici koji postižu izvanredne rezultate u učenju i drugim intelektualno - stvaralačkim aktivnostima. Najčešće se nazivaju darovitim, obdarenim, natprosječnim, ili talentovanim učenicima.

Suštinska svojstva obdarenih osoba su:
  • visoke opšte intelektualne sposobnosti
  • visoki rezultati u ostvarivanju obrazovnih i/ili profesionalnih zadataka
  • visok nivo kreativnosti i stvaralaštva

Obdarene učenike odlikuje i specifičan sklop osobina ličnosti. To su u prvom redu:
  • emocionalna stabilnost
  • fisok stepen motivisanosti
  • samoprovjera
  • autonomnost
  • ambicioznost
  • osjetljivost na uspjeh

Otkrivanje darovitih učenika:
  • psihometrijskim testovima (testovi inteligencije)
  • praćenje ponašanja, razvoja i uspješnosti u ostvarivanju obrazovnih i drugih zadataka.


Vrste i etape istraživanja u školskoj pedagogiji

Prema složenosti odabranih problema i kompleksnosti predmeta izučavanja, motodološkoj utemeljenosti problema i kompleksnosti predmeta izučavanja, metodološkoj utemeljenosti istraživanja, u okviru školske pedagogije razlikujemo:

    1. FUNDAMENTALNA (bazična, teorijska) istraživanja
    2. RAZVOJNA (plansko - strategijska) istraživanja
    3. OPERATIVNA (akciona, primjenjena) istraživanja

Prema vremenu trajanja proučavanje pojave u školskoja pedagogiji razlikujemo:
    • longitudinalna pedagoška istraživanja
    • transverzalna pedagoška istraživanja

Školsko - pedagoško istraživanje prolazi kroz četiri povezane globalne etape:
    1. izbor problema
    2. izrada projekta
    3. prikupljanje podataka
    4. analiza i interpretacija podataka

U okviru školske pedagogije primjenjuju se sljedeće istraživačke metode:
    • teorijske pedagoške analize i sinteze
    • istraživačke
    • komparativne
    • servej - istraživačke
    • analitičko - deskriptivne
    • eksperimentalne



Zadaci školske pedagogije

Na sadašnjem nivou razvijenosti školske pedagogije moguće je i potrebno preciznije odrediti njene zadatke.

Zadaci školske pedagogije su:

  1. Da istražuje pedagoške probleme teorije i prakse školskog vaspitanja
  2. Da rezultate svojih istraživanja stalno obogaćuje, proširuje i sistematizuje , omogućavajući dalji razvoj teorije i unapređivanja cjelokupne prakse školskog vaspitanja
  3. Da naučno kritički vrednuje metodološku utemeljenost empirijskih istraživanja, domete teorijskih priloga, racionalnost i efikasnost inovacija i ostalih pedagoških pojava i fenomena u školskoj praksi
  4. Da doprinosi daljem usavršavanju metodologije istraživanja prakse i teorije školskog vaspitanja
  5. da se koristi rezultatima graničnih i srodnih nauka i da stavi na raspolaganje sopstvena dostignuća



Predmet i područje školske pedagogije

Predmet proučavanja školske pedagogije je vaspitanje učenika, odnosno vaspitanje djece i omladine u školskim uslovima. To je dakle vaspitanje osnovnoškolaca i srednjoškolaca.

U domenu školske pedagogije jedan broj pedagoških teoretičara uvršćuje i visoko školsku vaspitno-obrazovnu djelatnost, a neki autori smatraju da je to područje andragogije, jer se radi o vaspitno obrazovnom procesu u kome učestvuju odrasle osobe- studenti, asistenti, docenti i univerzitetski nastavnici.

Školska pedagogija proučava cjelokupnu problematiku vaspitanja u školi. Pojedini pedagozi različito su pristupali određivanju područja školske pedagogije. Neki od njih razmatraju komponente i karakteristike predmeta školske pedagogije.

Kao komponente predmeta školske pedagogije, apostrofirane su:

  • djelatnost učenika i nastavnika u školi
  • pedagoške funkcije djelatnosti u školi
  • međusljudski odnosi, komunikacija školskog življenja
  • školska obrazovno - vaspitna sredina, pedagoška atmosfera u školi.

Prema istom autoru karakteristike predmeta školske pedagogije su:
  • operabilnost
  • aplikativnost
  • komparabilnost
  • intenzitet

Pojam školske pedagogije

Školska pedagogija je naučna disciplina koja proučava cjelokupnost vaspitanja u školi.

Ona ima svoj predmet i područje izučavanja, tj. vaspitni procesu školskim ustanovama, istraživačku metodologiju determinisanu specifičnostima tog fokusiranog procesa, te sistem utvrđenih naučnih saznanja o činiocima, tokovima, dinamizmima i ishodima vaspitanja u školi.

Školska postignuća učenika

Sam pojam "postignuće" podrazumijeva ostvarivanje nekog unaprijed postavljenog cilja.

Veliki broj faktora utiče na uspješnost učenja:

  1. fiziološki faktori
    • struktura nervnog sistema od kojeg zavise individualne razlike
    • zdravstveno stanje
    • odmornost i uzrast
  2. fizički faktori
    • temperatura u prostoriji u kojoj se uči
    • vlažnost vazduha
    • količina kiseonika
    • doba dana
    • mjesto na kojem učimo
  3. faktori u vezi sa karakteristikama materijala koji se uči
  4. psihološki faktori
    • motivacija
  5. faktori u vezi s načinom i organizacijom učenja

Sve faktore od kojih zavisi školsko postignuće učenika možemo podijeliti u tri grupe:
    • društveno - ekonomske
    • somatsko - psihološke
    • školske faktore


Oblici saradnje porodice i škole


  • individualni kontakt
  • roditeljski sastanak
  • škole za roditelje, kursevi, seminari
  • organizacija značajnih akcija škole
  • savjetovališta
  • biblioteke za roditelje i
  • učešće roditelja u životu i radu škole

Pristupi o sadržajima saradnje porodice i škole


  1. Prvi pristup karakteriše težnja ka što sveobuhvatnijem sagledavanju sadržaja saradnje uopšte
  2. za njega je karakterističeno da se analiza sadržaja vrši u vezi sapojedinim oblicima saradnje, ili s obzirom na različite predstavnike škole koji učestvuju u njoj
  3. usmjeren je ka cjelovitoj analizi pojedinih sadržaja kao mogućim predmetom saradnje porodice i škole.

Porodične uloge

Uloga roditelja je veoma bitna, ona je višedimenzionalna:

  • roditelj kao osoba koja voli i brine o djetetu
  • roditelj kao ličnost za identifikaciju
  • roditelj kao vaspitač djeteta
  • roditelj kao osoba preko kojeg dijete stiče sopstvena iskustva
  • roditelja kao osoba koja djetetu omogućava da izgradi sliku o sebi

Intergeneracijski odnosi javljaju se u različitim oblicima kao što su:
    • roditeljski- djeca
      • majka - ćerka
      • majka - sin
      • otac - sin
      • otac - ćeka

Vrlo je bitno u porodičnim odnosima utvrditi porodični autoritet. Kriterijum utvrđivanja porodičnog autoriteta su:
  1. ko u porodici učestvuje više u razgovoru
  2. čije ideje porodica više prihvata
  3. ko ima pravo da donosi posljednje odluke
  4. ko dobija veću saglasnost ostalih članova porodici, čije se ideje prihvataju kada se supružnici ne slažu

Stavovi roditelja prema vaspitanju djece

Stavovi su dinamičke crte ličnosti. Od njih zavisi ocjena neke ideje ili pojave. Oni su značajni za ponašanje pojedinaca i stiču se kroz život.

Stavovi mogu biti pozitivni i negativni, a na njihovo formiranje utiču:
  • lično iskustvo i znanjeo pojavama
  • socijalne norme
  • motivi i trajne karakteristike ličnosti
  • roditelji i njihov autoritet

Stavovi utiču kako na ponašanje roditelja tako i na ponašanje djeteta. Pozitivni stavovi roditelja pozitivno utiču na razvoj ličnosti.

Negativni stavovi negativno utiču, a oni su:
    • suviše popustljiv stav
    • pretjerano strog stav
    • pretjerano zaštitnički stav
    • hladan i nezainteresovan stav

Ako su roditelji zauzeli pravilan stav prema razvijanje dječije samostalnosti, onda će osposobiti dijete da: 
    • preuzme obaveze
    • ne pčekuje uvijek nečiju pomoć
    • samo sebe poslužuje
    • donosi odluke
    • izrazi svoje mišljenje i svoj stav

Ponašanje roditelja prema djeci različtog uzrasta

Najznačajniji pozitivni efekti dobijanja prvog djeteta manifestutju se kroz:

    • emocionalno bogaćenje
    • samobogaćenje i razvoj ličnosti roditelja
    • porodična kohezivnost
    • identifikacija sa djetetom

Negativni efekti koji prate prvo roditeljstvo su:
    • fizički napor
    • odnosi muž-žena
    • emocionalna cijena
    • ograničavanje zadovoljstva

Bez obzira na uzrast djece poželjene osobine roditelja su: odgovornost, toplina, osjetljivost, nenametljivost, da ne zlostavljaju djecu i da nisu grubi.

Za zdrav razvoj djeteta, odnosno njegove ličnosti bitno je:
  • ispoljavanje ljubavi roditelja prema djeci
  • da djeca sa roditeljima učestvuju u donošenju odluka
  • zajedničko učestvovanje u obavljanju poslova važnih za porodicu
  • kontrolisanje djetetovih ponašanja i
  • pravilno korištenje slobodnog vremena porodice

Funkcija porodice

Osnovne funkcije savremene porodice su:

  • reproduktivna funkcija
  • ekonomska funkcija
  • funkcija zadovoljavanja polnog nagona
  • emotivna funkcija
  • funkcija pružanja zaštite
  • funkcija zabave i razonode

Kada se raspravlja o procjenama savremene porodice ističe se da se ona transformiše u tri nivoa:
  • u interpersonalnim porodičnim odnosima
  • u položaju ličnosti u porodice
  • u protivrječnostima patrijahalnog i postojećeg sistema vrijednosti zahvaćene demokratizacijom

Tipovi porodice

Pojedinac i porodica su najvažniji činioci koje spajaju i kroz koje se prelamaju subjektivne i objektivne okolnosti ljudske egzistencije sa svim problemima koje život nosi.

Sa aspekta nastanka porodice i vremena u kojem egsistira možemo posmatrati porodicu i njene tipove u:
    • primitivnom društvu
    • u periodu drevnih civilizacija
    • savremenoj civilizaciji

Najopštija tipologija može se svesti na:
    • rodovski tip porodice
    • patrijahalni tip porodice
    • egalitarni tip porodice

Oblici patrijahalne porodice su:
    • porodična zadruga
    • poljoprivredna porodica
    • zanatlijska porodica
    • ostaci buržoaske porodice
    • malograđanska porodica
    • savremena porodica

Faze razvojnog puta pojedinca do stvaranja porodice:
  1. sticanje osnovnog povjerenja
  2. sticanje autonomije
  3. sticanje inicijative
  4. odgovornost
  5. adolescencija
  6. intimost
  7. reprodukcija

Porodica kao institucija ima svoje faze, a to su:
    • početna porodica
    • porodica sa malim djetetom
    • porodica sa predškolskim djetetom
    • porodica sa školskim djetetom
    • porodica sa adolescentom
    • podjela porodice - odlažene djece od roditelja
    • postroditeljska porodica
    • ostarjela porodica


Teorije o porodice


  1. tradicionalističke
  2. utopističke
  3. reformatorske
  4. revolucionarne

U nauci postoje mnoga shvatanja o funkciji porodice, nastanku, promjenama i trajanju.

Sa tog aspekta postoji pet osnovnih teorija o porodici:
  • preadicionalistička teorija
  • idealistička teorija
  • utopistička teorija
  • anarhistička teorija
  • individualistička teorija
  • marksistička teorija

Nedovoljno adaptirano ponašanje

Porodični život predstavlja osnovnu ćeliju društvenog života. Ukoliko je organizacja života u jednoj porodici na bilo koji način neuravnotežena, razviće se niz posljedica, kako u ličnom blagostanju njenih članova, tako i u njihovoj društvenoj aktivnosti.


Osnovni tipovi neuravnotežene porodice su:

    • nesavremena porodica
    • nepotpuna porodica
    • konfliktna porodica (sa unutrašnjim sukobima)

Bilo koji od ovih tipova neuravnotežene porodice je osnova za nedovoljno adaptivno ponašanje djece i omladine.


Oblici adolescencije su:
  • promjene u krizi identiteta
  • promjene u fizičkom razvoju
  • zaokupljenost svojim izgledom
  • sukobljavanje
  • povučenost u sebe
  • nemar prema učenju
  • problem seksualnosti i zaljubljivanja
  • povećana osjetljivost

Postignuće učenika

Porodica kao primarna zajednica veoma je zainteresovana za uspijeh svojih mladih članova i od njene podrške u mnogome će zavisiti njihovo vaspitno- obrazovno postignuće.

U stručnoj literaturi, faktori koji utiču na uspjeh učenika dijele se na spoljne i unutrašnje, vezane za ličnost učenika, porodicu, društvenu sredinu i školu.


Dakle, značajan faktor koji utiče na uspjeh učenika su porodična sredina koja ima niz uslova kao što su:
    • socio-ekonomski status porodice
    • struktura porodice
    • ponašanje roditelja prema djeci
    • odnos među članovima porodice

Atributi uspjeha su:
    • sposobnost
    • zalaganje
    • težina zadatka i sreća
    • motivacija
    • potrebne karakteristike
    • fizički procesi

Podrška u porodici

Podrška u porodici podrazumijeva stvaranje uslova i aktivnosti kada učenik nije u stanju sopstvenim snagama, volje i svijesti da počne i istraje u nekom radu ili određenom ponašanje bez podrške i pomoći stimulansa i pokreta.

Podrška u porodici se ogleda kroz:


  • edukaciju roditelja da znaju obavljati ulogu vaspitača
  • bogatstvo kulturnih sadržaja u porodici
  • poštivanje dječije ličnosti
  • razvijanje osjećaja sigurnosti kod djece
  • usklađenost odnosa među roditeljima
  • družene sa djetetom
  • roditelj ne smije pokazati nemir ili paniku itd.

Preporučena Google reklama

Popularni postovi